četrtek, 16. oktober 2008

Igra bez granica

Da se bar mogu probuditi u svijetu ljubavi
bez starih dugova i ovih nakaza što su me stalno pratile
da te bar mogu poljubiti bez loših sječanja na hladna prolječa
bez slike stradanja što se baš na nas zalijepe


Jer moj je život igra bez granica
umorna priča, trganje stranica
na kojim ništa ne piše

Jer moj je život vječito padanje
kad zbrojim poraze ništa ne ostane
samo još vučem navike
i sve na tome ostane

Da te bar mogu probuditi, kavu ti skuhati, u krevet donjeti
pa te poljubiti, al' toga nema i ne postoji

da se bar mogu zaljubiti u malu seljanku na nekom proplanku
gore u svemiru tako da dolje ne vidim

8 komentarjev:

Bonny pravi ...

Toše. :***

storyteller pravi ...

Jap. Toše. :***

:zaspanka: pravi ...

Kako oživi spomin. Samo z besedami...

Ida pravi ...

:((((((

Shia JeZeBel pravi ...

Mislim, da ga nikoli ne bomo pozabili ...

Ida pravi ...

res je :( aja, pa eno vprašanje zate storyteller..a si ti slikala te svečke pr njegovem grobu?

storyteller pravi ...

Shia, I know I will not forget him...

Ida, sem ja.

Moni pravi ...

Nikoli ne bo pozabljen!